Ilidža: zelena strana Sarajeva

Pitajte Sarajliju gdje ide nedjeljom i odgovor je najčešće — na Ilidžu. Zapadni dio grada je mjesto gdje se kotlina otvara, gdje Bosna izvire ispod planine i gdje je zrak stepen-dva svježiji nego u centru. Ilidža je izletište duže nego što Sarajevo ima tramvaj — i još uvijek najbolje funkcioniše na stari način: pješke, polako, s ručkom na pola puta.

Izvori koji su izgradili mjesto

Termalne izvore Ilidže koristili su još Rimljani, ali grad kakav vidite oblikovan je 1890-ih, kada je austrougarska uprava ovdje podigla pravo banjsko lječilište — velike hotele oko parka, hipodrom i prvi željeznički krak u Bosni, da bečko društvo stigne udobno. I samo ime dolazi od stare riječi za ljekovitu banju. Neke od tih žuto-krem hotelskih zgrada i danas stoje oko centralnog parka, a tradicija živi u Termama Ilidža, modernom kompleksu sa zatvorenim i otvorenim bazenima koje puni ista topla sumporna voda. Ulaz je pristojno naplaćen za banjske standarde, vikendom bude puno domaćih porodica, i iskreno — to je više gradski bazen s historijom nego luksuzni spa. Idite zbog vode, ne zbog mramora. Ako ste smješteni u River Walku, do Termi je šest minuta hoda.

Velika aleja

Središnja tačka Ilidže je Velika aleja, ravna kao strijela, duga 3,5 km, oivičena platanima zasađenim 1890-ih, od banjske četvrti do Vrela Bosne. Zatvorena je za automobile. Prepješačite je za otprilike 45 minuta, biciklom za 15, ili na klasičan način: fijakerom. Fijakeri čekaju na ilidžanskom kraju; računajte na 20–30 KM za vožnju i dogovorite cijenu prije nego što se popnete. Od obale kod Butmirske ceste do početka Aleje ima oko 850 metara — dovoljno blizu da ćete je proći više puta.

Vrelo Bosne: gdje rijeka nastaje

Na kraju Aleje, Bosna se jednostavno pojavi — desetine izvora izbijaju iz podnožja Igmana u park kanala, drvenih mostića, ostrvaca i labudova. Voda je pitka, bistra kao staklo i toliko hladna da zaboli. Ulaz košta oko 2–4 KM. Dođite radnim danom ujutro ako možete; ljetnom nedjeljom pola Sarajeva ima istu ideju. U parku postoji restoran, ali pametniji potez je vratiti se i pošteno jesti na Ilidži. U jesen, kad platani požute, Aleja je vjerovatno najljepši besplatni prizor u cijelom gradu.

Rimski most i Željeznica

Deset minuta hoda od banjske četvrti, Rimski most prelazi Bosnu — osmanska kamena gradnja od ponovo upotrijebljenog rimskog materijala, otud ime. Tih je, bez ograde i obično prazan, i upravo u tome je njegova draž. Druga rijeka, Željeznica, teče uz Butmirsku cestu s ravnom šljunčano-asfaltnom stazom uz obalu — tu lokalci trče, pecaju i šetaju pse, i tu ćete završiti s jutarnjom kafom ako ste smješteni uz rijeku. Čaplje su redovna pojava; vodomari, ako imate sreće.

Šta se jede na Ilidži

Ilidža jede kao bosanski grad, a ne kao turistička zona — i to je kompliment. Osnovne stvari rade se kako treba: ćevapi u svježem somunu s lukom i kajmakom, begova čorba, pastrmka s lokalnih ribogojilišta i jela ispod sača (meso i krompir pod željeznim zvonom), ako naručite unaprijed. Restorani su grupisani oko centralnog parka, ulaza u Aleju i uz rijeke. Obilan ručak za dvoje košta 30–50 KM u lokalnoj roštiljnici. Gotovo sve je halal samo po sebi. Ono što nećete naći jeste fine dining — za to idite u grad.

Planine pred vratima

Ilidža leži tačno ispod Igmana i Bjelašnice, planina Zimskih olimpijskih igara 1984., i to je tiha supermoć ovog kraja: autom ste na 1.200+ metara za 30–40 minuta. Zimi to znači skijanje na Bjelašnici s iznajmljenom opremom i dnevnim kartama daleko jeftinijim nego u Alpama. Ljeti — planinarenje po igmanskim livadama, planinska sela iza Bjelašnice (Lukomir, najviše selo u državi, spektakularan je poludnevni izlet) i planinske ceste stvorene za rentakar. Tunel spasa — rukom iskopan tunel ispod aerodromske piste koji je grad održao u životu tokom opsade 1992–95. — udaljen je 3,2 km i ne treba ga preskočiti; za sat vremena objasni više o Sarajevu nego bilo koja pješačka tura.

Praktične napomene

• Tramvaj broj 3 povezuje Ilidžu i Baščaršiju za oko 35 minuta; okretaljka je početna stanica, pa dobijete mjesto za sjedenje.
• Fijakeri i tezge primaju samo gotovinu. Držite sitne novčanice KM.
• Ulaz na Vrelo Bosne: otprilike 2–4 KM. Radnim danom ujutro je najmirnije.
• Aleja i staze uz rijeku su ravne — idealne za kolica, bicikla ili nesigurna koljena.
• Večeri uz vodu u julu i augustu osjetno su svježije nego u centru grada; ponesite nešto za ogrnuti.
• Zimska magla je česta ujutro i obično se digne do podneva — planine planirajte za popodne.

Ilidža vam neće dati osmansku siluetu ni gustoću muzeja kao centar. Ono što nudi jeste verzija Sarajeva koju Sarajlije zaista koriste: voda, drveće, duge ravne šetnje i ručkovi bez žurbe. Smjestite se ovdje — River Walk stoji tik uz Željeznicu, 850 metara od Aleje — i dobijete oba grada: onaj glasni na kraju tramvajske pruge i onaj tihi ispred vašeg prozora.